Kao što sam i rekla!Znala sam! Slike će se misteriozno pojaviti, i tako je i bilo! Zamislite, u folderu ispod koga piše SLEDEĆE. Pod hitno idem da proverim sopstveni IQ!!!
Dakle, stigli smo u Holandiju, i kao što rekoh, odmah sam se bacila u akciju. Tog dana, sve je radilo duže, jer je u toku bila manifestacija koja se zove 4 DANA HODA (vier daagse). Tradicionalno se održava već duži niz godina (iskreno, ne znam tačno koliko). Ljudi dolaze sa svih strana, organizuju se kampovi, staze su različite dužine. Nema takmičarski karakter, već je cilj druženje i zabava. Svako se prijavi za određenu stazu i tokom ta četiri dana, jednostavno, pešači. Na kraju, svi dobiju gladiolu, to je jedina "nagrada" koja se dobija. Svaka kuća, koja ima goste koji učestvuju ili neko iz te porodice učestvuje, istakne zastavu grada. Sve u svemu, poslednjih godina se na to gleda malo i sa finansijske strane, kao mogućnost da se dodatno zaradi, pa se po gradu postavljaju bašte, bine, održavaju se koncerti, prodaju suveniri... Nije baš tipično da, usred dana, bude mnogo ljudi na ulicama, jer su, uglavnom zaposleni, ali ovo predstavlja izuzetak, za razliku od našeg podneblja, gde dan počinje u kafani ili kafiću, gde je uvek puno ljudi, a o zaposlenosti-da ne govorim! Sačuvaj me Bože, ko je besposlen, šta ja to govorim?! Mi? Nema šanse!!!
Ja sam, kao i uvek, slikala sve, tj. skoro sve, počevši od dekoracije na zgradama,
atmosfere, začinjene mirisom trave. Nije strašno, čisto malo... Eto, radi zdravijeg života,
eventualno, da se čovek malo opusti. Ipak, vremena su stresna, zar ne?
Opet dekoracija na krovu cvećare, koja se često menja. Ne verujem da ću se peti na krov da napravim ovako nešto, ali nije isključeno.
Ovaj štand me je oduševio! Prava koža, Indijanci radili sopstvenim rukama!
Nešto, malo, komercijalizovanije,
Nisu unikati, ali su jako lepi.
I, naravno, izlozi, dekoracije u njima,
ulica koja vodi na kej i koja me podseća na Mediteran. Iako je u centru grada, deluje nekako, odvojeno od sveta. Totalno drugačija, zato je i volim.
Muzej, u kome možete videti sve o gradnji puteva kroz istoriju. Ne znam kako bih ga nazvala, ali suština je u tome. Tipično je da ovde ima mnogo muzeja. Jasno, sve ima svoju istoriju, a videćete i u narednim postovima deo, da kažem, stvari, koje imaju svoj muzej.
Obožavam vodu! I rešila sam, definitivno, da, kad odem u penziju (hahaha! Penzija! Mada, ko zna, možda i doživim), kupim sebi ovako nešto i plovim svetom. To bi mi bilo i više nego dobro!
A vama? Ko želi da mi se pridruži?